Početna strana > Rubrike > Ekonomska politika > Svetska kriza i Pera bakalin
Ekonomska politika

Svetska kriza i Pera bakalin

PDF Štampa El. pošta
Dragan M. Kostić   
utorak, 10. mart 2009.

Kad govorimo o pojedincu kao potencijalnoj žrtvi krize, on se javlja u trostrukoj ulozi (mali privrednik, uposlenik u firmi i „prosečan“ građanin), pa ga tako treba i tretirati. Ostali (penzioneri, nezaposleni i korisnici raznih oblika socijalne pomoći) očigledni su, direktno proporcijalni, zavisnici budžetskih oscilacija.

Jedno je izvesni Pera, mali privrednik, koji drži prodavnicu mešovite robe. Pre neku godinu imao je veliku krizu u poslovanju kad je, tačno preko ulice, otvorena još jedna bakalnica. I, kad je počeo odliv mušterija. Ali, vlasnik nove bakalnice nije uspeo da trajno pobedi Perine skromne trgovačke marže i uspostavljene prijateljsko-poslovne odnose sa potrošačima iz komšiluka, pa je svoju prodavnicu zatvorio. Pobednika te teške rovovske borbe danas itekako plaše moguće posledice finansijske krize, ali on, u svojim najcrnjim noćnim košmarima ipak ne sanja njih, već protivnika sa druge strane ulice. Tekući poslovni problemi, znači, po male privrednike mogu biti znatno veći od efekata nailazećeg sekundarnog talasa svetske finansijske krize. A, mali su oduvek bili prepušteni sami sebi, pa su im u genetskom kodu ostala utisnuta određena znanja. Nasuprot tvrdnji mnogih teoretičara da će biti najveće žrtve, većina će ih opstati.

Mnogo je lošija situacija po zaposlene u velikim firmama. Što veća firma, tim gore – veće drvo teže se povija pod udarima vetra. A, u šumi ljudi teže se istaći. Bili sposobni ili ne, sudbina im je u tuđim rukama. Presudiće sposobnost menadžmenta kompanije da ih provede kroz Scile i Haribde. Mnogi menadžeri sad ubrzano pohađaju obuku o načinima prolaska kroz krize. Ekspresno stečeno znanje je slabo primenjivo u praksi, ali je, opet, bolje od nikakvog. Jer, kod kriza nema preslikanih rešenja. Nedavno je objavljena informacija o problemima u kojima se našla kompanija Eltim. Taj lanac prodavnica tehničke robe više ne može da ispunjava obaveze (da vraća kredite) i, kao spas, traži reprogramiranje duga od 1,7 milijardi dinara. Je li Eltim prva srpska žrtva finansijske krize?

Pomenuti dug, za naše prilike itekako pozamašan (a i za samu firmu, očigledno), sigurno nije nastao preko noći. Radi se o kratkoročnim pozajmicama, pa će analiza strukture duga, pre svega dinamike zaduživanja, dati odgovore na mnoga pitanja koja su silom prilika postala zajednička tema menadžmenta kompanije i stručnih službi poverilaca. Nas interesuje odgovor na pitanje ’’zašto baš sad?’’. Da li je kriza toliko uticala na pad prodaje ili je, jednostavno, plan prodaje bio preambiciozno zamišljen (iznuđeno ili ne, svejedno). Da li bi, da nije krize, banke poverioci rešile da baš u toj tački zaduženosti kažu ’’dosta’’ ili bi i dalje upumpavale novac u, do tad, renomiranu kompaniju? Odgovor ovde ne leži samo u traženju ’’da’’ ili ’’ne’’ elemenata (oba su zastupljena), već u preciznom utvrđivanju njihovog međusobnog odnosa. Eto prvog pravog testa za tzv. paket mera Vlade Srbije u toj oblasti – kako identifikovati stvarne žrtve krize i kako im efikasno pomoći?

Na kraju, stižemo i do građanina kao potencijalne žrtve svetske finansijske krize. Efekti negativnih trendova privrednih aktivnosti mogu biti razarajući (na primer, duži period visoke stope inflacije, poput ove s početka godine). Tu je odgovornost države i njenog upravljačkog aparata apsolutna i nedeljiva. Generalno, kroz krizni period se može proći na dva načina – povlačenjem u sopstvenu ljušturu (dok oluja ne prođe) ili aktivnim pristupom (kretanjem napred uprkos oluji). Otuda i dijametralne razlike u samom pristupu problemu. Jedni savetuju da, dok traje kriza, ne treba počinjati nikakav posao, a drugi (čiji je glasnogovornik i autor ovih redova) savetuju da se, ako postoje ikakve šanse, biznis započne odmah. Izbor ponuđenih opcija je stvar lične percepcije. Lideri i top menadžeri najmoćnijih svetskih kompanija polako izlaze iz stanja prvobitnog šoka i neki od nih počinju vrlo ozbiljno da razmišljaju o razvojnim strategijama, kao oružju u surovoj borbi tokom perioda opšte krize. Jer, ’’u nevolji čovek mora poći nesigurnim putem’’ (Capienda rebus in malis praeceps via est; Seneka).

(Autor je konsultant za poslovne rizike i krize)